Hiperbola |
Preterano uveličavanje
radi postizanja većeg efekta u književnosti, naziva se hiperbola. |
„Suzama je zamutila
more, a jaukom ustavila šajke“ (nar. pesma); „Kad je viđeh đe se
smije mlada, svijet mi se oko glave vrti“ (Gorski vijenac); u narodnoj knj.: krvca
do koljena |
Kontrast (antiteza) |
Pojave i predmeti
dovode se u vezu pomoću suprotnih osobina i time paralelno postavljene
suprotnosti uzajamno pojačavaju značenje i jednog i drugog pojma. |
Na jeziku med, a na
srcu jed (narodna izreka) |
Personifikacija |
Personifikacija je
dobila ime od latinske reči persona što znači osoba, pa bi se mogla prevesti
kao poosobljavanje. Podrazumeva da se stvarima i pojavama pripisuju ljudske
osobine. |
Progledale su mi
patike (razgovorno) Drvo je obuklo novo
odelo bele boje (iz sastava); „Šljiva se budi krajem
aprila…“ |
Poređenje |
Izražajan način
kazivanja kojim se nešto što je manje poznato upoređuje sa nečim poznatijim.
Poređenje može biti po sličnosti ili suprotnosti. |
Brz kao strela (narodna
izreka); |
Epitet |
Reči koje kazuju
najbolja opažanja o predmetima razgovora ili pisanja i ističu neke njihove
osobine. To su najčešće opisni pridevi koji pojačavaju osećanja i ostavljaju
jače utiske. |
„U svitanje, u pojati niskoj...“ (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši); ...kao jedno riđe štene njeno. (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši) |
Onomatopeja |
Podražavanje glasova i
zvukova iz prirode naziva se onomatopeja. Reči: bućnuti, krcnuti, fijukati-
nazivaju se onomatopejskim rečima. |
Krcnu kolac nekoliko
puta... (Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića) |
Metafora |
Jezičko-stilski
postupak u kom se iskazuje preneseno značenje po sličnosti naziva se
metafora. |
„Oj, Stojane, jabuko
od zlata... (Ropstvo Janković Stojana); |
Metonimija |
Stilska
figura kojom se zamenjuju pojmovi ali ne po sličnosti kao u metafori, već po
logičkoj vezi |
Ako pesma kaže: „
Kad ustane kuka i motika“ misli na narod koji će se dići na pobunu sa kukama
i motikama. |
Alegorija |
Kada se metafora
proširi na celu jednu sliku, ili čak celo delo, stilska figura se naziva
alegorija. Alegorija predstavlja govor u kome se pojmovi i misli iskazuju
drukčije, a ne rečima koje ih direktno izražavaju, slikovit govor, slikovito
objašnjenje pojmova i misli. |
„Imao sam od zlata jabuku jabuku, pa mi danas pade u Bojanu…“ (Zidanje Skadra; Gojko jadikuje zbog očekivane smrti svoje žene);„Vila gnjezdo tica lastavica / vila ga je za devet godina...“ (Ropstvo Janković Stojana; Stojan peva o ženi, koja je devet godina čuvala porodični dom… i dalje o sebi kao sokolu koji joj ne da da ga rasturi)
„Dva cvijeta u bostanu rasla, plavi
zumbul i zelena kada...“(Ljubavni rastanak; čitava pesma je alegorična) |
Slovenska
antiteza |
Stilska figura uobičajena
u srpskim narodnim pesmama. Sastoji se od tri dela:
|
„Oj punice, đevojačka
majko, Niti sam je od zlata
salila,
(Ženidba Milića barjaktara) |
Ironija |
Rečima se daje
suprotan smisao od onog koje imaju. Ako u prizvuku ima i zlobe, ili je
ironija bolesno preterana, dobija se sarkazam. |
„Samo ti nastavi da se
svađaš!“; znači: Prestani da se svađaš!) |
Gradacija |
Gradacija je stilska
figura, pesnički izraz u kojoj pesnik postupno ređa slike po jačini
doživljavanja od najslabije do najjače ili obrnuto. |
Za Đurđem je kosu
odrezala, Za đeverom lice
nagrdila, A za bratom oči izvadila.“
(Najveća je žalost za bratom) |
Anafora |
Ponavljanje istih reči
na početku rečenice i rečeničnih delova ili stihova, strofa… |
„Zbogom žitku, moj pelepi sanče! Zbogom zoro, zbogom beli danče! Zbogom svete, nekadanji raju.“ (Kad mlidijah umreti, B. Radičević) |
Epifora |
Ponavljanje
istih reči na kraju stihova, strofa, rečenica |
„Gola sablja tri stotin dukata, Kore su joj tri stotin dukata, A gajtani tri stotin dukata.“
|
Simbol |
Stilska figura kojom
se konkretnom predmetu pridaju simbolična značenja. Jedan simbol može imati
više značenja. |
nebo - simbol mira,
slobode, beskonačnosti, plava boja ... |
Sinestezija |
Mešanje opažaja različitih čula: zvuk
miriše, boja se čuje… Stvara neobične
sintagme, slike i zvučanja |
„Slušam u mirnoj ljubičastoj noći gde šušte zvezde. I ja razumem te glase što huje taj jezik Bića i taj šapat stvari.“ (J. Dučić) |
Asonanca
|
Ponavljanje vokala u stihu kojom
pesnik iznosi svoja osećanja i postiže muziku stiha |
„Pučina plava spava. (vokal a; Aleksa Šantić, Veče na školju) |
Aliteracija
|
Ponavljanje suglasnika u stihu kojom
lirski subjekat iznosi osećanja i pesnik postiže muziku stiha. |
„ Prohladni pada mrak, Vrh hridi crne trne… (suglasnik r; Aleksa
Šantić, Veče na školju) |
Коментари
Постави коментар