Pilipenda, Simo Matavulj
Književni rod: epika
Književna vrsta: pripovetka
Vreme: 1843, vreme velike gladi
Mesto: selo K., Petrovo polje u Gornjoj Dalmaciji
Tema: Na primeru Pilipende opisuje težak život pravoslavaca za vreme unijaćenja, koje je prethodilo pokatoličenju
Likovi: Pilipenda, Jela (njegova žena), Jovan Kljako
Pilipenda je čvrst u veri, moralno superioran, odan pravoslavlju, nepokolebljiv u svojoj odluci da se ne pounijati
Kljako, nekada sličan Pilipendi, sada je nedosledan, licemeran, kukavica, zavidljiv.
Pilipenda je u ovoj priči protagonista, a Kljako antagonista.
Protagonist je glavni lik u priči. On je osoba kroz čiju perspektivu najčešće pratimo događaje, suočava se s preprekama i prolazi kroz određeni razvoj ili promenu. Iako se obično poistovećuje s junakom priče, protagonist ne mora uviek biti pozitivna figura – može biti i složen lik s moralnim dilemama.
· Središnji lik priče
· Donosi odluke koje pokreću radnju
· Ima jasne ciljeve i motivacije
· Razvija se kroz priču
· Često izaziva saosećanje čitatelja ili gledatelja
Antagonist je lik ili sila koja se suprotstavlja protagonistu i stvara prepreke na njegovom putu. U klasičnim pričama antagonist je često negativac, ali može biti i bilo ko ili bilo što što sprečava protagonista u ostvarenju njegovih ciljeva.
· Suprotnost protagonistu
· Predstavlja prepreku ili suprotnu ideologiju
· Može biti pojedinac, skupina, društveni sistem ili unutarnji sukob
· Često ima vlastite motive koji su u sukobu s protagonistom
Jela: |
Oblici kazivanja:
1. Opisivanje
Portret: ...te bi se lice Pilipovo namrštilo, a promolili se krupni, žućkasti zubi pod četkastim prosijedim brkovima.
Enterijer (opis unutrašnjeg prostora) - sumorna unutrašnjost skromne Pilipendine kuće
2. Pripovedanje: Pošto se prekrstiše, počeše polako, oprezno žvatati, omjerajući nesvjesno, brzo i krišom jedno drugom yalogaje.
3. Dijalog: - A hoćeš li da se upišemo u tu... tu vjeru?
- Sačuvaj Gospode!
4. Monolog: Bogo moj, zašto ti šalješ glad na ljude kad je meni, jadnom težaku, žao i stoke kad gladuje.
Кarakterizacija likova podrazumeva opisivanje likova s različitih aspekata. Pilipenda je okaraktisan pomoću:
- fizičke karakterizacije - krupan, visok, krakat
- psihološke - razmišljanja o odnosu između čoveka i Boga
- etičke - odlučan u nameri da ostane u svojoj veri i po cenu života
- socijalne - siromašan je, živi na ivici golog opstanka u selu u kome se sukoblljavaju pravoslavna i unijatska crkva
Stilske figure: Mala, starinska pravoslavna crkva, sklonila se za najgušćom gomilom kuća, u sredini. A u začelju sela, odvojena, zidala se velika gospodska zgrada, očigledno bogomolja.
Epiteti: mala, starinska, najgušćom, velika, gospodska
Kontrast: mala pravoslavna i velika gospodska bogomolja (buduća rimokatolička)
Personifikacija: crkva se sklonila
Poruke, univerzalne vrednosti: Na muci se poznaju junaci. Siromašni su najtvrđi u veri. Ko pretrpi do kraja, taj će se spasti.
Izreka: Prodati veru za večeru.
Kompozicija (faze u razvoju radnje):
1. Uvod - Pilipenda spava, žena radi, Pilipenda se budi, jedu
2. Zaplet - Jela nema povezaču/maramu za pričešće
3. Kulminacija - Pilipenda kreće da proda kokošku Pirgu
4. Peripetije - Sukob s Kljakom
5. Rasplet - Pilipenda udari magarca i rasplače se
Unijaćenje u Dalmaciji je sprovođeno uz potporu države, tada Austrijskog carstva, a car je lično finansirao izgradnju verskih objekata. Srbi i Srpska pravoslavna crkva su to doživljavali kao nasilan pokušaj pokatoličenja i zatiranja pravoslavnog stanovništva .
Unijati u Dalmaciji nestali su u II svetskom ratu, vrativši se u pravoslavnu veru, a manjim delom prelaskom u rimokatolike.To su bili pravoslavni Srbii, koji su sklopili uniju sa Rimokatoličkom crkvom i priznali vrhovnu vlast Pape, čime su izašli iz okvira Srpske pravoslavne crkve. Zadržali su pravoslavne crkvene običaje: krštavanje s tri prsta, slavljenje slave, služenje liturgije na kvasnom hlebu, nošenje brade i sklapanje braka kod sveštenstva, ikonostas u crkvi i izostanak klupa za sedenje.
Коментари
Постави коментар