Kolumbar, Dino Bucati

Dino Bucati, novinar, slikar, važan pisac prošlog veka; pripovetka 
„Kolumbar“ deo je zbirke pripovedaka „Prodavnica tajni“. 
 Autorov način da motiviše čitaoca na čitanje: misteriozna reč iz naslova 
 Ko pripoveda? Sveznajući pripovedač u trećem licu. 
 Ko je glavni junak, protagonista? Stefano Roi (pripovetka obuhvata period njegovog života, od 12. godine do smrti). 
 -Glavni dinamički motiv (motiv koji pokreće radnju): Stefanova želja da plovi (saznajemo iz dijaloga Stefana i oca). 
 -Simbolika prvog dana plovidbe: sunčan dan, mirno more (asocijacije: sreća, blaženstvo) koje se za tili čas preobrazi u mutni zastrašujući bezdan (asocijacija: nepoznati svetovi).
 -Simbolika mora i plovidbe: more simbolizuje život (pun lepih i mirnih, dramatičnih i neobičnih, jednostavnih i umirujućih, opasnih i zastrašujućih momenata), upustiti se u plovidbu znači predati se slobodi i verovati, svesno se izlažući neminovnim rizicima. 
 -Motiv kolumbara koji će biti Stefanov životni usud i prokletstvo: „Iz razloga koje možda niko nikad neće saznati, on bira svoju žrtvu i kad je izabere, prati je godinama i godinama, ceo život, sve dok ne uspe da je proždere.“
-Kolumbar nije samo takva riba i ništa više: iza vidljivog u književnosti se često krije nevidljivo. 
-Kolumbar može biti otelotvoren čovekov strah, nevidljivi neprijatelj, skriven u čoveku; on čeka trenutak da čoveka matira. Dok čovek veruje u strah onako kako je Stefano verovao u kolumbara-neprijatelja, strah će boraviti u čoveku. Strah ukida slobodu: Stefano ostaje bez slobode da plovi, nastavlja život na kopnu bez slobode da se vrati na more. Put ka oslobođenju od straha započeće kad se vrati na more, a vraća se jer je od ljubavi i od čežnje za ostvarenjem snova očigledno teško pobeći.
- Kulminacija radnje zbiva se kad blizina smrti ohrabri Stefana da se suoči s kolumbarom i sazna da je, bežeći od kolumbara, bežao od svoje sreće i života, od svog mira. Kolumbar je imao zadatak da na Stefana izlije mir, sreću, spokoj. 
 -Ono od čega bežimo nas juri i oduzima nam mir. Stefano beži, menja brodove i luke, kolumbar ga prati kao prokletstvo. Ceo život prolazi mu u strahu i bežanju od straha sa kojim odjednom odlučuje da se suoči onda kad mu se bliži suočavanje sa sopstvenim krajem.
 -Oko motiva kolumbara širi se mreža motiva: bežanje, strah, radoznalost, ljubav prema moru. 
 -Stefanov život na kopnu je život protivan njegovoj prirodi. Za njega je ostanak u tom životu neodrživ i on se vraća onom koji je u skladu s njegovom prirodom. Ni motiv straha ne zaustavlja radnju jer Stefano hrli kolumbaru. 
 -Obrazac po kom se odvija Stefanov život: „Velika su zadovoljstva jednog života ispunjenog radom, udobnog i mirnog, ali je još veća privlačnost ponoraˮ.
 -Stefano ne nalazi mir ni na kopnu, ni na moru – nigde nije siguran. Na more se vraća vođen idejom da će mu razrešenje odnos s kolumbarom doneti mir. 
 -Psihološka motivacija: čovek instinktivno beži od potencijalne opasnosti ka kojoj ga nešto vuče. 
 -Kolumbar je simbol – konkretizuje čovekov strah od suočavanja sa problemima koji često rezultuje pronalaženjem lakših, bezbolnijih, sigurnijih rešenja koji oslobađaju nemira što je ključ bivstvovanja. 
 -Stefano je proživeo neostvaren život jer je sebe lišio onog što je život trebalo da mu osmisli i učini bogatim u svakom smislu: morskog bisera koji daruje sreću, ljubav i duševni mir onome ko ga poseduje. 
 -Ambivalentnost (spoj suprotnosti): Stefano istovremeno beži od opasnosti i hrli ka njoj jer želi da dozna zašto kolumbar juri baš njega.
 -Svako ima svog kolumbara, svoj nemir i opasnost propadanja. Rešenje se krije u hrabrom suočavanju sa životom. 

Tri pojma važna za razumevanje bilo kog književnog dela: 
1.Između književnog dela i čitaoca postoji dijaloški odnos. Čitalac delo spontano upoređuje sa srodnim delima, a i sa delima svih vremena 
2.Recepcija – prijem i doživljaj dela od strane čitaoca kao individue, a i od određene društvene sredine. Recepcija nije okamenjena: pripovetka „Prva brazda“ne doživljava istu recepciju danas kao pre sto godina ni od čitaoca pojedinca, ni od društva. Recepcija istog dela razlikovaće se kod mladog i starog, obrazovanog i neobrazovanog, načitanog i nenačitanog čitaoca, ali i kod čitalaca koji su u svim ovim kategorijama slični. Recepcija epskih narodnih pesama o Marku Kraljeviću ne može biti ista u Srbiji, Turskoj, Danskoj. Zahvaljujući razlikama u recepciji, o delima se može konstruktivno raspravljati, pri čemu se svest o njegovim značenjima i estetskim vrednostima obogaćuje. 
3. Horizont očekivanja jeste fenomen koji se aktivira u čitaočevoj svesti pri čitanju. Označava spremnost čitaoca da prihvati novo delo na osnovu prethodnog poznavanja književnosti, kao i spremnost čitaoca da u procesu čitanja anticipira (predviđa) dalji tok dela na osnovu pročitanog. Čitalac u delo ulazi sa određenim predznanjem, sa formiranim sistemom vrednosti – sa očekivanjima. Horizont očekivanja se tokom čitanja modifikuje u skladu sa onim što se dešava – na osnovu Stefanovog susreta s kolumbarom i očeve priče, očekujemo da taj sukob nekako mora da se razreši: neko će očekivati da se Stefano zauvek povuče s mora, neko da plovi krijući se, neko da napadne kolumbara...

Коментари