Tvorba reči


Porodica reči je skup reči koje imaju isti koren  i srodno značenje. Porodicu čine npr. reči: ruka, rukavica, ručica, ručni, narukvica, naručiti… U svim rečima je koren RUK- s tim što se u nekim situacijama, zbog glasovnih promena pojavlјuje Č umesto K. Ovoj porodici ne pripada reč STRUK iako ima deo reči RUK jer nema veze s rečju RUKA, slučajno na nju liči.
Koren reči je najmanji deo reči koji ima značenje i sadržan je u svim rečima jedne porodice: kuća, kućni, beskućnik, kućevlasnik, skućiti se, okućnica, kućica, ukućanin… Nekad se koren izmeni zbog glasovnih promena (kao u ručica – č je nastalo od k, pa  je deo ruk- i dalјe tu, samo prikriven).
Proste reči nisu nastale od drugih reči. Npr.reč kuća nije nastala od druge reči, a kućica nastala je od reči kuća.
Izvođenje je način tvorbe novih reči kad se od jedne reči pravi druga dodavanjem nastavaka za izvođenje koji se zovu sufiksi.Primer: lek + -ar > lekar, lekar + -ski > lekarski, mes- + -ar > mesar, mesar + -ev > mesarev. Te reči (lekar, lekarski, mesar…) su izvedene reči (izvedenice).
Tvorbena osnova je osnova na koju se dodaju sufiksi. Nekad se podudara s korenom (kućica, zemlјani, lekar…), nekad ne (lekarev, zubarski, učitelјica…). To se dešava zato što prvo izvedemo jednu reč od tvorbene osnove jednake korenu, a onda od te izvedice izvedemo drugu. Gramatička osnova (učili smo) se za imenske reči dobija kad od genitiva jednine odbijemo nastavak, a za glagole je to infinitivna ili prezentska osnova. Tvorbenu osnovu dobijamo kad odbijemo sufiks (nastavnikov – odbijemo sufiks -ov kojim je napravlјen pridev; ono što ostane je tvorbena osnova).
Treba razlikovati sufiks od nastavka za oblik. Sufiks je nastavak za građenje nove reči, a nastavak za oblik je samo menja oblik postojeće reči. Uporedi sledeće primere:  travnjak (na tvorbenu osnovu trav- dodat je sufiks -njak ); travom (na gramatičku osnovu trav- dodat je nastavak za padež -om i nije napravlјena nova reč, već je reč trava stavlјena u instrumental).
Slaganje je proces građenja reči, koji se odvija na dva načina: 1) ispred reči doda se prefiks ( prepisati, dopisati, upisati, zapisati…); 2) u jednu reč spajaju dve reči ili njihovi delovi (kišobran, crnook, brodogradnja…). Tako nastaju složene reči (složenice).  Prefiksi su uvek na početku reči, a po poreklu su uglavnom predlozi (u, iz, od, pri…), rečca ne ili neke, danas nepostojeće reči koje su postojale u prošlosti (raz, ob…). Pri slaganju, reči (ili njihovi delovi) ili srastu (dan+gubiti> dangubiti, visi+baba> visibaba…) ili se između njih umeće samoglasnik, radi lakšeg izgovora (sunc+o+ kret, plav+o+kos…). Taj samoglasnik zove se spojni samoglasnik.
Kombinovana tvorba reči je kombinacija slaganja i izvođenja: dovratak, omalovažen, nenadmašna, suprotstavljena…
Tvorba pretvaranjem podrazumeva pretvaranje reči jedne vrste u reč druge vrste.
a) Poimeničavanje /nešto što nije imenica postaje imenica/
Bio je zelen u licu. Na pijaci je kupio zelen.
On je dobro dete. Otišao je na poljoprivredno dobro.
Ušla je mlada žena. Mlada je povela kolo.
b) Popridevljavanje:
Leteći nisko, osmatrao je grad. Stigla je leteća brigada.
Povezane su sve knjige. Dobio je lepo povezane knjige.
c) Nastajanje priloga: Bila je dobra majka. On to dobro zna.
d) Nastajanje predloga:  U službi je dostigao sam
vrh. Gosti su seli vrh stola.  

Коментари