Nacionalizam, imperijalizam, kolonijalizam


Nacionalizam je politički princip koji se zalaže za poklapanje državnih i etničkih[1] granica, a formira se oko nacije, koju čini stanovništvo ujedinjeno oko nacionalnih mitova, zajedničke tradicije i kolektivnog sećanja, masovne javne kulture, teritorije, institucionalno[2] zajamčenih prava, osećaja solidarnosti s drugim pripadnicima. Nacionalisti veruju da je svet podeljen na nacije, što je pravedan i prirodan poredak, da svaka nacija ima svoju individualnost i istoriju, da je nacija izvor političke moći, da je uslov čovekove slobode pripadnost određenoj naciji, a da je pojedinac dužan da lične interese podredi interesima nacije. Nacionalizam se održava  i prenosi na nove generacije preko nacionalnih simbola (grb, zastava, nošnja), običaja i ceremonija, koji podstiču nacionalne osećaje širokih narodnih masa i podsećaju na istorijsku trajnost, mučeništvo i junaštvo nacije i njenih pripadnika. Među tipologijama nacionalizma, poznata je Velerova (Hans-Urlich Wehler) tipologija nacionalizma prema razvojnim fazama. Nacionalizam se tu deli na:
-          integrativni[3]: država nacionalizmom integriše više etničkih grupa u jedinstvenu naciju (npr. prva faza oblikovanja američke nacije);
-          ujediniteljski: od delova jedne nacije stvara se jedinstvena nacija ujedinjenjem u nacionalnu državu;
-          secesionistički[4]: razbijanjem višenarodnih imperija stvaraju se posebne nacije;
-          preneseni: model formiranja nacije koji je važio za Evropu, primenjuje se na azijske i afričke etničke zajednice.
Evropske države odlikuje imperijalistički nacionalizam, a azijske i afričke antikolonijalistički.
Termin imperijalizam dolazi od latinske reči imperium, što znači vrhovna vlast, carstvo i velika država. Javlja se sredinom XIX veka kad se njime označavaju pristalice Napoleona Bonaparte, kasnije i Napoleona III (imperialistes). Imperijalizam je težnja imperije da kulturno, politički i ekonomsko potčini što više etničkih grupa i političkih zajednica, i on jača s velikim geografskim otkrićima, olakšavanjem komunikacije između Evrope i dalekih kontinenata, širenjem industrijske proizvodnje i stvaranjem nacionalnih država. Imperija nacionalizmom pravda svoje težnje za hegemonijom[5] nad drugim nacijama i ekonomskom eksploatacijom. Zato se tvrdi da je misija imperije civilizatorska[6] i emancipatorska[7], da imperija ima ulogu mirotvorca u ratom zahvaćenim područjima ili ulogu zaštitnika jedne religijske grupe u odnosu na drugu.
Kolonijalizam je klasičan vid imperijalizma. Označava osvajanje teritorija, ekonomsku eksploataciju stanovništva i pljačku sirovina, koje su počinile evropske zemlje u otkrivenim teritorijama Azije, Amerike i Afrike. Zbog smanjenja teritorija za ekonomsku eksploataciju, i sve većeg broja zemalja s kolonijalnim ambicijama, javljaju se međuimperijalistički sukobi koji dovode do Prvog svetskog rata. Marksistički orijentisani teoretičari kritikovali su imperijalizam, uviđajući da je on neraskidivo vezan za logiku kapitala, za njegovu potrebu za stalnom ekspanzijom i novim sirovinama i tržištima.     
izvor: Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 194144; priručnik za čitanje grada; uredili Rena  Radle i Milovan Pissari; 




[1] etnički – narodni, koji se odnosi na narod, povezan s pripadnošću nekom narodu, svojstven narodu, poreklom iz naroda, u vezi s narodom…            
[2]  Institucija je ustanova; u govoru se izjednačava s pojmom javne službe. Institucije obavljaju delatnosti kojim se obezbeđuje ostvarivanje prava građana. Osniva se za trajno obavljanje neke delatnosti (nauke, kulture, informisanja, sporta, zdravstva…) koja će pomoći građanima, a ne radi sticanja profita. Svoju delatnost mora obavljati samostalno i po zakonu.  
[3] integrisati: spojiti više delova u jednu celilnu
[4] secesija: odvajanje, političko (i drugo) otcepljenje
[5]  hegemonija: nadmoćnost, prevlast, na primer jedne države nad drugom ili jedne klase nad drugim klasama u društvu  
[6] civilizacija je viši stepen kulture; dolazi iza varvarstva, podrazumeva prosvećenost, obrazovanost
[7] emancipacija je oslobađanje od zavisnosti i potčinjenosti, osamostaljivanje i nezavisnost od drugog

Коментари